
Naziv mesta: Dinjaš (zvanični naziv: Diniaş)
Stanovništvo: 959 stanovnika, od čega Srba 399 (41,61%)
Administrativni položaj: Selo u okviru opštine Ulbeč (Peciu Nou) u Timiškoj županiji
Geografski položaj: Mesto leži u Tamiškoj ravnici 29 km jugozapadno od Temišvara. Kroz naselje protiče kanal prokopan koritom rečice koju meštani zovu Ceba, a kroz atar protiče kanal Begej.
Veze: Asfaltnim putem Dinjaš je povezan sa sedištem opštine i sa Temišvarom.
Adresa crkve: 1938 Diniaş nr. 203, Judeţul Timiş, România
Hram crkve: Praznik Prenosa moštiju Svetoga Nikole (Letnji Sveti Nikola)
Autori ikonostasa: Rezbar nije identifikovan, slikar LJubomir Aleksandrović
Tematski sadržaj ikonostasa: u soklu - Kamenovanje Svetoga Stefana, Neopalima kupina, Žrtva Avramova, Usekovanje; na carskim dverima - Blagovesti, na bočnim - arhanđeli, Mihail, odnosno Gavril; iznad bočnih dveri - Rođenje, odnosno Vavedenje Bogorodice; prestone ikone - Sveti Nikola, Bogorodica, Spasitelj, Preteča; prestone ikone - Rođenje, Krštenje, Vaskrsenje, Vaznesenje Hristovo, Silazak Svetoga Duha, Preobraženje; centralna ikona - Sveta Trojica; u luku - tematski sklop Raspeća, bočno od njega ikone Svetih apostola.
Autor zidnog slikarstva: Neidentifikovan
Drugi poznati umetnici: Nisu identifikovani
Kratak istorijat gradnje i obnove: Prvi pomen sela poklapa se sa pomenom mesnog sveštenika 1660. godine. Prema predanju seosko ognjište je tada zahvatalo i atarski potes Crkvine, čiji bi toponim ukazivao na postojanje crkve.
Sadašnja crkva je sagrađena na mestu gde je postojala starija crkva iz 1733. godine: navodno, zidalo se ciglom oko stare pletere, u kojoj se služilo, i koja je uklonjena tek kada je novo zdanje potpuno završeno; radovi su otpočeti 1835, a završeni 1841. godine. Slikanje ikonostasa okončano je 1864. godine. Razne opravke su preduzimane 1879, 1905, 1922 (tada je postavljen i sadašnji pod od šarenih pločica), 1927 (jer je oluja oborila krst), 1935 (tada se, navodno, slikalo i na svodu iznad soleje), 1972. i 1982 (oba puta zbog vetra koji je oborio krst).
Sadašnje stanje crkvenog objekta: Zgrada je sada u dobrom stanju. I pored mnogih opravki sačuvala je svoj prvobitni izgled: spolja u obliku lađe, sa lučnom oltarskom apsidom, a u unutrašnjosti u obliku krsta. Pri prepravci ukrasnog visinskog dela tornja 1991. godine odstupilo se od postojećeg rešenja: toranj je snižen za čitav metar i izrađen je od masivnog, zavarenog lima.
Značajne pokretne umetničke vrednosti i kulturno-istorijske znamenitosti: U tornju se nalaze četiri zvona i satni mehanizam. Crkvene knjige većinom su iz XVIII i XIX veka.
Na zapadnoj fasadi istavljene su dve spomen-ploče sa imenima Srba meštana poginulih u svetskim ratovima.
Sveštenik: jerej Georgije Andrejić, rođen u Petrovom Selu 1956, završio Bogosloviju Rumunske pravoslavne crkve u Karansebešu 1977; iste godine je rukopoložen; služio u Petrovom Selu 1977-1998, od tada u Dinjašu.
Ostale crkve u mestu: U izgradnji je pravoslavna rumunska crkva.


